Taj osjećaj praznine koji osjećaš...

Ne znaš kako je nastao. Je li to tuga? Melankolija? Dosada? Može biti od svega pomalo. Nije neobično da s vremena na vrijeme izgubiš dodir sa sobom. Događa nam se svima da se jednostavno pogubimo i sami sebe pitamo “WTF? Što sad?!”. Dok brineš o drugima, vlastite potrebe ostavljaš po strani što može dovesti do osjećaja praznine. Možda misliš da usrećivanje drugih čini i tebe sretnim ili sretnom. Čak i ako je to istina, ne zaboravi postaviti zdrave granice. Važno je uzeti u obzir da podržavanje drugih ne znači da zaboraviš podržati sebe. Da ćeš dopustiti da te netko gazi i samo uzima. Znaš kako je to kada se toliko isprazniš da nemaš što više dati. Ni sebi, ni drugima. Napuštanje sebe, neslušanje vlastitih nada i želja, može dovesti do tog osjećaja praznine. Priznaj si što osjećaš i budi nježan i nježna prema sebi. U svakom trenutku činiš najbolje što možeš. Nekada je to malo, nekada puno. Nismo roboti. Ljudi smo od krvi i mesa. Savršeno nesavršeni!